Legende
Tajne i mistične priče otoka Lokruma
Fotografija: Boris Krstinić
LEGENDA O BENEDIKTINSKOJ KLETVI
Priča kaže da su se benediktinski redovnici, one noći uoči prisilnog odlaska, okupili, navukli svoje kapuljače duboko preko lica, zapalili voštanice i okrenuli ih naopako. Pognutih glava, mrmljajući molitve i tmurne pjesme, krenuli su u noćni ophod prastarom šetnicom oko svoga imanja, tugujući nad gubitkom i opraštajući se od prelijepog boravišta.
No, legenda oproštaju dodaje prijeko potrebnu dramatiku.
U slabašnom, titravom svjetlu voštanica, tamna i tajnovita povorka navodno je izrekla kletvu svim budućim vlasnicima otoka. Legenda bi možda i izblijedjela u svojoj prijepornosti, da se uz nju nisu počele vezivati nesreće i smrti među onima koji su predlagali prodaju otoka ili postajali njegovi vlasnici. Tragedije koje su pogodile obitelj austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje Josipa I. – vlasnika Lokruma – dodatno su učvrstile mistiku legende. Smaknuće njegova brata, nadvojvode Maksimilijana u Meksiku, ubojstvo supruge Elizabete (poznate kao Sisi) na Ženevskom jezeru, te samoubojstvo sina i prijestolonasljednika Rudolfa u Mayerlingu, isprepliću se u krvavi koloplet koji je nad Lokrum bacio tamnu, gotovo opipljivu sjenu.
No, legenda oproštaju dodaje prijeko potrebnu dramatiku.
U slabašnom, titravom svjetlu voštanica, tamna i tajnovita povorka navodno je izrekla kletvu svim budućim vlasnicima otoka. Legenda bi možda i izblijedjela u svojoj prijepornosti, da se uz nju nisu počele vezivati nesreće i smrti među onima koji su predlagali prodaju otoka ili postajali njegovi vlasnici. Tragedije koje su pogodile obitelj austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje Josipa I. – vlasnika Lokruma – dodatno su učvrstile mistiku legende. Smaknuće njegova brata, nadvojvode Maksimilijana u Meksiku, ubojstvo supruge Elizabete (poznate kao Sisi) na Ženevskom jezeru, te samoubojstvo sina i prijestolonasljednika Rudolfa u Mayerlingu, isprepliću se u krvavi koloplet koji je nad Lokrum bacio tamnu, gotovo opipljivu sjenu.
PRIČA O PRODAJI LAZARETA
Neki čovjek opazio na Lokrumu lijepo zemljište i zaželio ga kupiti. Pogađao se s Republikom, s redovnicima, s kim sve ne, čije je zemljište bilo. Nije se mogao pogoditi. Uteče se lukavstvu. Predloži vlasniku da mu dade onoliko zemljišta koliko može zahvatiti goveđom kožom. Pogodiše se. Čovjek uze najveću goveđu kožu što je mogao naći, naoštri britvu i iskroji kožu što je tanje mogao. Učini od nje oputu. Zatim zabije kolce oko zemljišta i po njima rastegne oputu. Zapaše zemljište. Pozove vlasnika pa mu pokaže što je zapasao. Vlasniku bi na kraju popustiti i prodati zapasano. Vidio je da je nadmudren.
LEGENDA O RIKARDOVU BRODOLOMU
Vraćajući se iz križarskoga rata 1192.engleski je kralj na mletačkom brodu zaplovio sredozemnim vodama u studenome, mjesecu tmurnu, olujnu, vjerolomnu.
Priča se da se izmučen silnim vjetrom i valovima, s jedinom nadom u milostiva Nebesa, zavjetovao da će dati izgraditi dvije crkve posvećene Majci Božjoj: jednu na kopnu gdje se prvi put iskrca i drugu u svojoj domovini.
U prepletenosti priče – kojoj su u postanku možda kumovali lokrumski benediktinci – i ljetopisnih zapisaka pomalja se Lokrum koji je zakrilio Rikardov brod, valjda na razmjerno sigurnu sidrištu kraj današnje Skalice, na pogled gradu Dubrovniku.
Prema starim dubrovačkim kroničarima, čim su Dubrovčani spazili usidren brod, poslali su svoje izaslanstvo koje je pozdravilo kralja i prevezlo ga u grad, gdje su mu predali darove, omogućili mu odmor i oporavak i onda – budući da su baš nekako tada naumili podignuti novu katedralu – uspjeli ga nagovoriti da svoj zavjetni dar namijeni katedrali, a oni će već na Lokrumu izgradnjom crkve ispuniti njegov zavjet. Potom je Rikard na dubrovačkom brodu otplovio ususret svojoj sudbini.
Priča se da se izmučen silnim vjetrom i valovima, s jedinom nadom u milostiva Nebesa, zavjetovao da će dati izgraditi dvije crkve posvećene Majci Božjoj: jednu na kopnu gdje se prvi put iskrca i drugu u svojoj domovini.
U prepletenosti priče – kojoj su u postanku možda kumovali lokrumski benediktinci – i ljetopisnih zapisaka pomalja se Lokrum koji je zakrilio Rikardov brod, valjda na razmjerno sigurnu sidrištu kraj današnje Skalice, na pogled gradu Dubrovniku.
Prema starim dubrovačkim kroničarima, čim su Dubrovčani spazili usidren brod, poslali su svoje izaslanstvo koje je pozdravilo kralja i prevezlo ga u grad, gdje su mu predali darove, omogućili mu odmor i oporavak i onda – budući da su baš nekako tada naumili podignuti novu katedralu – uspjeli ga nagovoriti da svoj zavjetni dar namijeni katedrali, a oni će već na Lokrumu izgradnjom crkve ispuniti njegov zavjet. Potom je Rikard na dubrovačkom brodu otplovio ususret svojoj sudbini.
