Prirodne vrijednosti
Netaknuta ljepota zelenog bisera Dubrovnika
OTOK LOKRUM, POSEBNI REZERVAT ŠUMSKE VEGETACIJE, zaštićen je sukladno Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije od 1948. godine te je kao takav treće najstarije područje zaštićene prirode u Hrvatskoj čiji je temeljni fenomen šumska vegetacija koja prekriva oko 90 % površine otoka.
Vegetacijski pokrov reprezentativan je jer su na vrlo maloj površini (72 ha) prisutni svi razvojni nizovi biljnih zajednica južnog fitogeografskog područja – eumediterana što je i glavni razlog zaštite tog područja prirode.
Sukladno Uredbi o ekološkoj mreži, cijeli otok Lokrum, uključujući i pripadajući morski pojas od 150-ak metara od obale, područje je i ekološke mreže Natura 2000 (HR4000017 Lokrum) – područje očuvanja važno za vrste i stanišne tipove (POVS) za ukupno osam stanišnih tipova.
Vegetacijski pokrov reprezentativan je jer su na vrlo maloj površini (72 ha) prisutni svi razvojni nizovi biljnih zajednica južnog fitogeografskog područja – eumediterana što je i glavni razlog zaštite tog područja prirode.
Sukladno Uredbi o ekološkoj mreži, cijeli otok Lokrum, uključujući i pripadajući morski pojas od 150-ak metara od obale, područje je i ekološke mreže Natura 2000 (HR4000017 Lokrum) – područje očuvanja važno za vrste i stanišne tipove (POVS) za ukupno osam stanišnih tipova.
Područje otoka Lokruma ujedno je sastavni dio povijesne jezgre grada Dubrovnika s gradskim zidinama i utvrdama te gradskim jarkom te je uvršteno u UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine.
Otok Lokrum s akvatorijem zaštićen je kao kulturno dobro u sklopu Rješenja o zaštiti povijesne cjeline grada Dubrovnika i njezine neposredne okoline (Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – oznaka Z-3818) na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Sukladno tom Rješenju za zaštićenu povijesnu cjelinu grada Dubrovnika i njezinu neposrednu okolinu uspostavljene su zone te je otok Lokrum s akvatorijem uvršten u zonu „A“ opisanu kao „potpuna zaštita povijesnih struktura
STANIŠNI TIPOVI „NATURA 2000“ U REZERVATU LOKRUM
1.
NASELJA POSIDONIJE (Posidonion oceanicae)
Posidonia oceanica (L.) čeliće morska je cvjetnica i endem Sredozemlja.
Raste u čistom i bistrom moru, u infralitoral od površine mora do 40 m dubine, dobro podnosi izloženost valovima i oscilacije temperature, ali ne i smanjenje saliniteta i eutrofikaciju. Naselja posidonije važna su za život u moru jer su stanište mnogim živim organizmima u moru koji u njezinim livadama pronalaze hranu i zaklon. Ugrožavaju ju mnoge ljudske aktivnosti (sidrenje, zagađenje itd.), a posebno je osjetljiva jer bi obnova potencijalno oštećenih staništa trajala desetljećima.
Karakteristične vrste za naselja posidonije jesu: brbavac (Verus verrucosa), crvena zvjezdača (Echinaster sepositus), zvjezdača (Astroinea pancerii), trp (Holothuria tubulosa), plemenita periska (Pinna nobilis) – strogo zaštićena vrsta, ribe Sparis salpa, Symphodus ocellatus i Scyliorhinus canicula.
Raste u čistom i bistrom moru, u infralitoral od površine mora do 40 m dubine, dobro podnosi izloženost valovima i oscilacije temperature, ali ne i smanjenje saliniteta i eutrofikaciju. Naselja posidonije važna su za život u moru jer su stanište mnogim živim organizmima u moru koji u njezinim livadama pronalaze hranu i zaklon. Ugrožavaju ju mnoge ljudske aktivnosti (sidrenje, zagađenje itd.), a posebno je osjetljiva jer bi obnova potencijalno oštećenih staništa trajala desetljećima.
Karakteristične vrste za naselja posidonije jesu: brbavac (Verus verrucosa), crvena zvjezdača (Echinaster sepositus), zvjezdača (Astroinea pancerii), trp (Holothuria tubulosa), plemenita periska (Pinna nobilis) – strogo zaštićena vrsta, ribe Sparis salpa, Symphodus ocellatus i Scyliorhinus canicula.
2.
GREBENI
Grebeni su najheterogeniji stanišni tip koji obuhvaća staništa na čvrstoj podlozi od površine mora do batijalna stoga mogu biti biogene konkrecije ili geogenog podrijetla. Mogu biti u kontaktu s kopnenim staništima na stijenama obraslim vegetacijom uz more (stijene i strmci mediteranskih obala obrasli endemičnim vrstama Limonium spp.), naseljima posidonije i morskim klipima.
Budući da se razvijaju na uskom pojasu uz obalu, ugroženi su zbog izloženosti ljudskim aktivnostima kao što su: gradnja i nasipanje u more, betoniranje i niveliranje prirodno neravne stjenovite obale.
Karakteristične su vrste za taj stanišni tip puževi (Melarhaphe neritoides), crvena moruzgva (Actinia equina) i priljepci (Patella spp.).
Budući da se razvijaju na uskom pojasu uz obalu, ugroženi su zbog izloženosti ljudskim aktivnostima kao što su: gradnja i nasipanje u more, betoniranje i niveliranje prirodno neravne stjenovite obale.
Karakteristične su vrste za taj stanišni tip puževi (Melarhaphe neritoides), crvena moruzgva (Actinia equina) i priljepci (Patella spp.).
3.
STIJENE I STRMCI (KLIFOVI) MEDITERANSKIH OBALA OBRASLI ENDEMIČNIM VRSTAMA Limonium spp.
Strmci i kamenite obale otoka Lokruma obrasli su halofilnom vegetacijom. Za Lokrum je važna zajednica Grebenjača savitljive mrižice (As. Limonietum anfract, Ilijanić 1982.). Ta razmjerno rijetka i endemična zajednica opisana je na Lokrumu, a pojavljuje se u južnoj Dalmaciji na Mljetu, Lokrumu, Elafitima te ostalim otocima i otočićima dubrovačkog primorja kao i u obalnom pojasu u dubrovačkom primorju.
Tipična je vrsta te zajednice savitljiva mrižica – Limonium dictyophorum (syn. Limonium anfractum), a tu se pojavljuju i primorski petrovac (Crithmum maritimum), kretska svinđuša (Lotus cytisoides), naduta pušina (Silene vulgaris ssp. angustifolia) i dr.
Na Lokrumu je ta zajednica prisutna u obalnom pojasu cijelom dužinom obalne linije, ali slabije je razvijena na zapadnoj strani otoka u predjelu gdje se nalaze okomite litice te je tamo prisutna samo u relativno uskom pojasu.
Tipična je vrsta te zajednice savitljiva mrižica – Limonium dictyophorum (syn. Limonium anfractum), a tu se pojavljuju i primorski petrovac (Crithmum maritimum), kretska svinđuša (Lotus cytisoides), naduta pušina (Silene vulgaris ssp. angustifolia) i dr.
Na Lokrumu je ta zajednica prisutna u obalnom pojasu cijelom dužinom obalne linije, ali slabije je razvijena na zapadnoj strani otoka u predjelu gdje se nalaze okomite litice te je tamo prisutna samo u relativno uskom pojasu.
4.
KARBONTNE STIJENE S HAZMOFITSKOM VEGETACIJOM
Stanište vegetacije koja se razvija u pukotinama suhih vapnenačkih stijena i fragmenatno u zidovima starih građevina. Od zajednica tog staništa na Lokrumu je važna zajednica gorostasne šašike i kalabrijske pogačinje (Seslerio – Poutoretum calabrici, H-ić 1962.) u zidovima tvrđave s karakterističnim vrstama: pogačinća (Putoria calabrica), vrzina (Brassica incana), bijelušina (Inula verbascifolia) itd.
Na otoku Lokrumu nalazimo je na relativno maloj površini na stijenama na zapadnoj strani otoka na visinama koje su izvan dosega intenzivnog prskanja valova tijekom lošeg vremena.
Na otoku Lokrumu nalazimo je na relativno maloj površini na stijenama na zapadnoj strani otoka na visinama koje su izvan dosega intenzivnog prskanja valova tijekom lošeg vremena.
5.
EUMEDITERANSKI TRAVNJACI (Thero – Brachypodietea)
Eumediteranski travnjaci su niski travnjaci sastavljeni od jednogodišnjih biljaka koje uglavnom završavaju svoj životni ciklus prije ljetnih suša. Najvažnija zajednica eumediternaskih travnjaka na Lokrumu je Travnjak žute ptičje noge i mliječi brska (Ornithopodo – Vulpetum H-ić 1960) koja je prvi put i opisana na Lokrumu (locus classicus) bogatog sastava – bršak (Vulpia ligustica), ptičja noga (Ornithopus compressus), lomljiva osmača (Gaudinia fragilis), germanski bjeloilist (Filago vulgaris) itd.
Fotografija: Boris Krstinić
Fotografija: Boris Krstinić
6.
VAZDAZELENE ŠUME ČESMINE (Quercus ilex)
Mediteranske šume u kojima prevladava česmina (hrast crnika) rijetko su gdje razvijene u visoke šume, uglavnom su degradirane u stadij makije. Od spomenutih šuma na Lokrumu su prisutne:
Šuma hrasta crnike i crnog jasena (Fraxin oini – Quercetum ilicis) s najvažnijim vrstama: hrast crnika (Quercus ilex), crni jasen (Fraxinus ornus), lemprika (Viburnum tinus), vrijes (Erica arborea), planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea latifolia) itd. Na otoku Lokrumu nalazimo tu zajednicu u unutrašnjosti južnog dijela otoka te je prepoznajemo po stablima crnog jasena čime se razlikuje od ostalih šumskih zajednica na otoku.
Šuma hrasta crnike s mirtom (Myrto – Quercetum ilicis) – šuma hrasta crnike u degradacijskom stadiju makije, gusta, gotovo neprohodna zajednica u kojoj su osim drveća i grmova osobito zastupljene i povijuše, a sloj prizemnog raslinja gotovo da i ne postoji. Uz hrast crniku (Quercus ilex) tu se pojavljuju tršlja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus communis), borovica (Juniperus oxycedrus ssp. macrocarpa), planika (Arbutus unedo), velika crnjuša (Erica arborea), isprepletena kozja krv (Lonicera implexa), tetivika (Smilax aspera), oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius) te druge vazdazelene svojte. Ta je zajednica obilno prisutna na Lokrumu u obliku šume i makije.
Šuma hrasta crnike i crnog jasena (Fraxin oini – Quercetum ilicis) s najvažnijim vrstama: hrast crnika (Quercus ilex), crni jasen (Fraxinus ornus), lemprika (Viburnum tinus), vrijes (Erica arborea), planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea latifolia) itd. Na otoku Lokrumu nalazimo tu zajednicu u unutrašnjosti južnog dijela otoka te je prepoznajemo po stablima crnog jasena čime se razlikuje od ostalih šumskih zajednica na otoku.
Šuma hrasta crnike s mirtom (Myrto – Quercetum ilicis) – šuma hrasta crnike u degradacijskom stadiju makije, gusta, gotovo neprohodna zajednica u kojoj su osim drveća i grmova osobito zastupljene i povijuše, a sloj prizemnog raslinja gotovo da i ne postoji. Uz hrast crniku (Quercus ilex) tu se pojavljuju tršlja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus communis), borovica (Juniperus oxycedrus ssp. macrocarpa), planika (Arbutus unedo), velika crnjuša (Erica arborea), isprepletena kozja krv (Lonicera implexa), tetivika (Smilax aspera), oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius) te druge vazdazelene svojte. Ta je zajednica obilno prisutna na Lokrumu u obliku šume i makije.
7.
MEDITERANSKE ŠUME ENDEMIČNIH BOROVA
Stanište obuhvaća šume alepskog bora ili pinije (čije šume su prisutne samo na otoku Mljetu). Od mediteranskih šuma alepskog bora na Lokrumu važne su:
Šuma alepskog bora i hrasta crnike (Quercio ilici–Pinetum halepensis) koja pripada najugroženijim šumama Sredozemlja – najviše zbog požara i prerastada pušćanstva o šetnosti alepskog bora. Ta sastojine imaju veliku socijalnu, estetsku i ekološku ulogu. Glavna vrsta te zajednice jest alepski bor (Pinus halepensis), u sloju grmlja i niskog drveća dolaze crnika (Quercus ilex), tršlja (Pistacia lentiscus), lemprika (Viburnum tinus), mirta (Myrtus communis), tetivika (Smilax aspera), oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius), bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) te druge zajednice i drvenaste vrste. Na Lokrumu je ta zajednica obilno zastupljena u unutrašnjosti južnog i središnjeg dijela te na istočnim i sjevernim padinama sjevernog dijela otoka.
Šuma alepskog bora sa smrikom (As. Junipero phoeniceo–Pinetum halepensis, Trinajstić, 1988.) u kojoj uglavnom dominiraju alepski bor (Pinus halepensis) i tršlja (Pistacia lentiscus) dok je od ostalih grmolikih vrsta prisutna lemprika (Viburnum tinus), mirta (Myrtus communis), isprepletena kozja krv (Lonicera implexa), zelenika (Phillyrea sp.), broć (Rubia peregrina), tetivika (Smilax aspera), crnika (Quercus ilex) i dr. Na Lokrumu je ta zajednica prisutna u priobalnom pojasu od jugoistočne i južne do jugozapadne obale otoka.
Šuma alepskog bora i hrasta crnike (Quercio ilici–Pinetum halepensis) koja pripada najugroženijim šumama Sredozemlja – najviše zbog požara i prerastada pušćanstva o šetnosti alepskog bora. Ta sastojine imaju veliku socijalnu, estetsku i ekološku ulogu. Glavna vrsta te zajednice jest alepski bor (Pinus halepensis), u sloju grmlja i niskog drveća dolaze crnika (Quercus ilex), tršlja (Pistacia lentiscus), lemprika (Viburnum tinus), mirta (Myrtus communis), tetivika (Smilax aspera), oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius), bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) te druge zajednice i drvenaste vrste. Na Lokrumu je ta zajednica obilno zastupljena u unutrašnjosti južnog i središnjeg dijela te na istočnim i sjevernim padinama sjevernog dijela otoka.
Šuma alepskog bora sa smrikom (As. Junipero phoeniceo–Pinetum halepensis, Trinajstić, 1988.) u kojoj uglavnom dominiraju alepski bor (Pinus halepensis) i tršlja (Pistacia lentiscus) dok je od ostalih grmolikih vrsta prisutna lemprika (Viburnum tinus), mirta (Myrtus communis), isprepletena kozja krv (Lonicera implexa), zelenika (Phillyrea sp.), broć (Rubia peregrina), tetivika (Smilax aspera), crnika (Quercus ilex) i dr. Na Lokrumu je ta zajednica prisutna u priobalnom pojasu od jugoistočne i južne do jugozapadne obale otoka.
8.
PREPLAVLJENE ILI DIJELOM PREPLAVLJENE MORSKE ŠPILJE
Zbog krških obilježja duž hrvatske obale Jadrana morske špilje su brojne. To su špilje ili jame s podzemnim jezerima ili manjim vodenim staništima, obično s ograničenom izloženošću vanjskim klimatskim uvjetima i više ili manje povezane s morem. Prisutan je i znatan utjecaj s kopnenih staništa. Na Lokrumu se kao dio tog stanišnog tipa nalaze Vela i Mala špilja te na južnom dijelu otoka Mrtvo more – nekadašnja špilja kojoj se u povijesti urušio strop te danas ima oblik malog "jezera" koje je s vanjskim morem povezano kanalom dugim oko 15 m.
